18

PROMOVISANA NOVA KNjIGA U IZDANjU CENTRA ZA KULTURU „SJEĆANjA JEDNE UČITELjICE“

U Centru za kulturu „Filip Višnjić“ u Ugljeviku održana je promocija knjige „Sjećanja jedne učiteljice“

U Centru za kulturu „Filip Višnjić“ u Ugljeviku održana je promocija knjige „Sjećanja jedne učiteljice“ koju je napisala Gospava Petrović. Autorka je rođena 24.6.1956. godine u Bogutovom Selu. Pedagošku akademiju završava 1979. godine u Šapcu. Od 1996. godine radi u Osnovnoj školi „Aleksa Šantić“.

Na promociji knjige govorili su direktor Centra i urednik knjige Predrag Vujević, diplomirani pravnik Saša Ćirković, filolog Marijana Lukić i viši asistent na Bogoslovskom fakultetu u Foči Goran S. Vučković.

Predrag Vujević govorio je o izdavačkoj djelatnosti Centra istakavši da Ugljevičani na ovaj način formiraju zavičajnu zbirku koja će sigurno biti značajna za ovaj kraj. Govorio je i o značaju učiteljskog poziva.

Saša Ćirković pročitao je biografiju autorke u kojoj je bitan podatak da je učiteljica imala puno đaka u školskim klupama, od kojih su neki danas ljekari, inženjeri, zanatlije, rudari… A prema odgovoru na pitanje iz publike, učiteljici Gospavi je najvažnije da čuje da su to dobri ljudi danas.

Marijana Lukić istakla je suštinu knjige ili opšti utisak kao čitalac. Rekla je da cijela knjiga odiše emotivnošću, a kako i ne bi, kada se radi o „sjećanjima“.

„ Sjećanja jedne učiteljice knjiga je lična i emotivna. Možda bi mogla da se posmatra i kao crtice iz dnevnika. Sintagma jedna učiteljica iz naslova označava neraskidivi identitet autorke, čija je profesija u velikoj mjeri oblikovala lični identitet, ili je ipak obrnuto? U svakom slučaju, ogroman uticaj poziva vidi se u načinu pripovijedanja. Autorka piše jednostavnim rečenicama. Sve priče u knjizi, pored velike doze emotivnosti, pisane su na način da autorka uvodi temu, obrazlaže, postavlja pitanja, objašnjava i na kraju izvodi zaključak. Vjerovatno kao i na času.“

Ona je istakla da je knjiga izraz autorke o sopstvenom smislu i uticaju djetinjstva na formiranje odraslog čovjeka.

Recenzent Vučković govorio je o strukturi djela istakavši da je podijeljeno na pet cjelina, hronološki poredanih, počevši od porodičnog stabla, djetinjstva, zavičaja, odrastanja i na kraju je poglavlje posvećeno sjećanjima na posebne trenutke, događaje i ljude.

On je pojasnio da je knjiga svojevrsna ispovjest pisca što je rijetkost za današnje vrijeme.

„U vremenu u kome živimo, kada se trudimo da što više sakrijemo sve ono što se tiče naše privatnosti, plašeći se otkrivanja pred drugim, u prilici smo da u ruci držimo knjigu koja predstavlja upravo suprotno, otkrivanje sebe, dijeljenje onogo što je duboko lično i svega onoga što čini sastavni dio nečijeg života i svega onoga što se danas tretira kao privatnost.“

Autorka Gospava Petrović zahvalila se svima koji su pomogli izdavanje knjige. Govorila je o tome kako je knjiga nastala. Istakla je da oduvijek ima sklonost ka pisanju. Pisala je dnevnik koji joj je mnogo pomogao kad je pisala ovu knjigu.

„U životu sam uvijek nalazila inspiraciju u jedinstvenim događajima, susretima, čak i u teškoćama kroz koje smo kao djeca prolazili. Upravo ta inspiracija se nalazi u osnovi ove knjige. Inspiracija koja je nastala iz susreta sa ocem, majkom, bakom, kćerkom, sestrama, đacima, prijateljima i mnogim drugim ljudima o kojima u ovoj knjizi pišem i bez kojih ne bih mogla napisati ove retke.“

Pojasnila je da knjiga govori o djetetu, o ličnim događajima iz života, o zavičaju, ljepoti prirode i o životnom pozivu.

Promociju su prisustvovali Gospavini učenici i kolege iz Osnovne škole „Aleksa Šantić“, kao i mnogobrojni sugrađani.